Grupa «Spikeri»

Početkom osamdesetih se osećala duboka kriza u muzičkom stvaralaštvu. Do tada neprikosnovena „Hard-rock“ muzika, beležila je stalne tiražne padove i sve više je proizvodila preduge, psihodelične i ponekad naporne teme. Na radiju su se vrteli nebulozni Disco-hitovi i poneki šlager. Sve je to predstavljalo podlogu za stvaranje revolucionarnog “Pank-pokreta” (Sex Pistols, The Clash…) koji je postavio temelje za mnoge kasnije podvrste ( New-Wave, Pop, Blic, Elektro-Pop, Power-Pop, Ska…).




U Nišu su početkom osamdesetih uglavnom vladale mnoge Hard & Heavy grupe (Mama Rock, Top-kasnije Kerber, Pristup zabranjen, Tri, Galija…). Pioniri novog pokreta u Nišu su bile dve grupe: “Fleke” i “Spikeri”. Fleke su težile više ka panku, dok su Spikeri i vizuelno i muzički bili okrenuti “Ska” i “Pop-u”.
Spikeri su bili prva grupa u Srbiji koja je koristila Saksofon i pored sebe na bini imala i prateću vokalno-plesnu grupu koju su činile lepe cure (Mikica, Suza, Sabina…).
Prvu postavu su činili:
Dušan Mirković – bubnjevi  

Nebojša Ilić – bas gitara
Milivoje Popović – gitara
Slobodan Miletić – gitara
Bobi Sax – saksofon
Zvonko Karanović – vokal i tekstopisac


Sa tim sastavom su Spikeri bili atrakcija na mnogim koncertima, kao predgrupa, a publika je specifičan ton grupe vrlo brzo prihvatila i nagradjivala time sto je zajedno sa njima skakala i igrala u zaraznom “Ska”- ritmu.
Ubrzo nastaju i prvi demo- snimci za Radio Nis. Pesma “Zasto devojke sapucu” je nekoliko meseci bila apsolutni hit na “Spektru melodija”, a mnogi slusaoci u drugim gradovima su mislili da je u pitanju grupa “Film” ili “Haustor”.
Godinu dana kasnije dolazi do personalne promene grupe koja je rezultirala potpuno novim imidzom i zvukom. Pesme postaju puno žesće, sa jačim rifovima na gitari dok su pozadinu suptilno popunjavale klavijature, a aktuelni i oštri tekstovi odavali trenutno raspoloženje mladih. Ubrzo nastaju prvi snimci u Studiju MSM i kritičar “Dzuboksa” Dragan Kremer, proglašava ih za najbolju Demo-Grupu u zemlji. Na svim takmičenjima i festivalima osvajaju prve nagrade (Boom-festival u Prištini, Festival kulture mladih u Knjaževcu, Gitarijada…), a sve rezultira i nagradom “Smeli cvet”, za najbolje dostignuće mladih u 1982.(u konkurenciji su bil bendovi, kao – Kerber, Pekinska Patka, Beograd…) i pozivom da gostuju u nekoliko gradova SSSR.

U to vreme grupa nastupa u sastavu:      
          Dušan Mirković Spiker – bubnjevi
          Nebojša Ilić Neni – bas
          Aleksandar Zivkovic Alex – gitara i vokal
          Milivoje Popović Pop – gitara
          Ivan Arandjelović Fiksa – klavijature

Na pitanje, zbog čega ova grupa nikad nije izdala samostalnu ploču, moguće je dati dva odgovora:
– prvi: kao prva kuca javio se “Diskos” i bio je spreman odmah da izda plocu o cemu je tadasnji urednik vec obavestio javnost. Ta ideja se nije bas dopala Spikerima jer je Diskos bio poznat kao “narodnjački izdavač” i nije bas imao veci uticaj na televiziju.
– drugi: Niš je tada bio muzička provincija i principijelno nepristajanje grupe da se preseli u Beograd rezultiralo je i smanjenom interesovanju menadžera (ideju je potencirao muzički producent Saša Dragić).
Sudbina i još koje životne primese, odvele su članove grupe na sve strane ovog ludog sveta. Dule i Neni su i dalje nerazdvojni i svoju sreću su našli u Švajcarskoj gde su i danas komšije. Alex je u Poljskoj, Fiksa radi kao lekar i zivi u Beogradu, a Pop, Bobi i Boka su u Nišu i bave se biznisom. Kara je danas renomirani književnik i zivi u Beogradu.

spikeri – njihova je `82.

(Autor: D. Veljkovic – za Narodne Novine)

Februar 81. – nagoveštaji stupanja “novog talasa” u Nišu radjaju “Spikere”. Mesec dana kasnije- izlazak iz anonimnosti: na “Rok-olimpijadi” titula najatraktivnije grupe, snažan utisak kod publike. Sa letom iste godine dolaze i prvi demo-snimci za Radio-Niš (kod Saske Dejanovic), osvajanje publike, prvi lokalni hitovi (Zašto devojke šapucu, Alisa u zemlji Ska…). Odmah potom, serija koncerata za akcijaše. Stalna gostovanja u “Spektru melodija”.
Septembar ’81.- prostor za probe u niškom Domu kulture. Nedugo zatim predstavljanje na „Hipodromu Beograd“ pred 80’000 ljudi (B.Dugme, Film, Iron Maiden…). Novi snimci za radio Niš (TV-ironija, Pesma ljubavi…), velike personalne promene, napuštanje „Ska-ritma“, veliki zaokret ka „Power-popu“- novi zvuk i image.
Koncerti sa Pilotima, Idolima, Parnim valjkom, Bijelim Dugmetom, Električnim Orgazmom, Zanom… Demo-snimci u Studiju MSM i pohvale kritičara „Džuboksa“ ( po Draganu Kremeru – demo grupa godine).
Festival kulture mladih Srbije označava potpun trijumf: Spikeri dobijaju diplomu “Smeli cvet” za pobedu na festivalu (nagrada uručena u dvorani “Sava-centra” od strane predsedništva SSOJ). Na izmaku leta, novi uspeh na “Boom-festivalu” u Prištini. Poziv za gostovanje u SSSR u okviru kulturne razmene sa većom ekipom mladih stvaralaca.
Ovako bi mogla izgledati skica za portret Spikera, grupe iz Niša koja predstavlja svojevrsni kuriozum jer je u nepune dve godine stvaranja napravila seriju zapaženih nastupa, više demo-snimaka koji su postali lokalni hitovi, osvojila dva značajna priznanja, pobrala čak i pohvale nekih kritičara i to je najvažnije, simpatije publike.
I sve to – bez ijedne ploče!
Spikeri u sadašnjoj postavi su Dušan Mirković (bubnjevi), Aleks Art (gitara, vokal), Nebojša Ilić (bas), Milivoje Popović (gitara) i Ivan Arandjelović Fiksa (klavijature).
Materijal za LP-plocu je spreman, a bice snimljen kada svi budu na okupu (JNA).
O idejama Spikera, njihovim muzickim preokupacijama, o porukama i istinama sadrzanim u njihovoj muzici, o ukusima i bijama u “Novom-talasu” – pricali smo nedavno sa Dusanom i Milivojem.
“Jedan od vecno prisutnih problema, manje-vise svake grupe je kako da pomiri dve suprotnosti – komercijalne zahteve prema trzistu I svoja istinska opredeljenja u muzickom stvaralastvu. Cvrsti pop, moderne ritmicke linije, sa primesama psihodelika koji mi stvaramo, nekako spontano izlazi iz nas. To je, rekao bih, nase ogledalo. Nasa muzika- to smo sami mi! Zapravo, ne cinimo nikakve kompromise u svom izrazu, ali se to sto radimo dopada publici jer pogadja ukuse, zelje i ocekivanja mladih, veli – Dusan.
Mi nemamo veliko muzicko obrazovanje – dodaje Milivoje – sviramo ono sto slusami i sto znamo, ne robujuci trendovima. Nasu muziku definisemo kao pop- snaznijeg zvuka, iako nas neki nazivaju rok-grupom. Nekih elemenata roka ima sigurno i kod nas, ali je stvar u tome, sta ko podrazumeva pod rokom.
Za osnovne muzicke teme i tekstove pesama u grupi zaduzen je Aleks Art, aranzmane i muziku rade svi. Oni su skloni da taj proces nastupanja pesama nazivaju “ukusom cele grupe koji ideji kompozitora daje dusu”. Jednostavnije, sve sto zeli da kaze svojim pesmama, grupa prelama kroz filter jednog clana.
Centralna figura u nasim pesmama je mlad covek naseg doba opterecen svojom svakodnevnicom.
U temama se provlaci ljubav i zelje tog mladog coveka, drustvene i porodicne prilike koje ga okruzuju, mas-mediji koji neumitno deluju na njega…
Zgodna ilustracija tog vecnog trajanja mladog coveka za sopstvenim identitetom data je u pesmi “Leonardo”:

 “Leonardo je bez straha,

umetnost je biti kao on,
nauka je biti takav,
nauka i umetnost je biti kao on.
Da, da, ja zelim biti Leonardo…”


Neke teme, kao “Pesma o ljubavi”, ne govore o snovima vec o onoj lepsoj strani adolescentske stvarnosti:

“Stajala si tu i gledala me,
 ja sam bio nag i hteo te.
Onda si prosula svoj razvratni sjaj,
sest sekundi tebe je kao raj.
Draga, nikoga nema – ne brini…“

Motiv teznje za bekstvom iz sivila svakodnevnice u vanzemaljske prostore dat je u pesmi „UFO“:
„Daleko sanjam insekte i trave
i sapat grada sto je sad daleko,
planeta Zemlja ostaje u magli – zauvek…”


Nase pesme nisu foliranje, porucuju cesto Spikeri; muzika je slika dozivljaja stvarnosti. Kao u pesmi mnogoznacnih poruka, ironicnih simbola o televiziji kao o masovnoj medijskoj obmani. Njihova najmilija pesma

“Ironican osmeh ne silazi sa mog lica,
ignorantan pogled je njegova besmislena posledica.
Vazduh je nabijen u ovo doba dana,
ocekujem da cujem ljupkost sa ekrana.
Dosadna emisija ozracuje mi telo,
beli zubi, voditelji, misle crno-belo.
Nasmej se i ti, ironicno ko i svi,
odnesi buket ruza na grob istini.” (TV-ironija)

Spikeri ovako razmisljaju o novom talasu: – Ne sledimo nikakve uzore; bliska nam je muzika grupa poput “Fischer Z”, “Talking Heads”, “Stranglers”, “The Clash”, i “Joe Division”.

Godina 2020: Spikeri su u studiju!!!

Posle više od 35 godina hibernacije, grupa Spikeri je odlučila da se još jednom okupi i najzad snimi i izda dugo očekivanu ploču.

Snimanje se radi u dva muzicka studija u Švajcarskoj («Swiss Sound Studio» i «Studio Speaker»). Mastering se radi u Londonu, u «Abbey Road Studios».

Na ploči (CD-u) naći će se osam odabranih pesama grupe Spikeri iz perioda 1981-82.